Ne želim biti ogorčen i ljut zbog onoga što mi je život uskratio već sam zahvalan za sve ono što imam
‘’Ne želim biti ogorčen i ljut zbog onoga što mi je život uskratio već sam zahvalan za sve ono što imam’’ – svoju tužnu životnu priču započinje naš Krešo. Loši obiteljski odnosi ostavili su trajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje. Tužnu prošlost nerado spominje, ne želi otvarati stare rane. U džepu šušti pjesma Parnog Valjka ‘’ Sve još miriše na nju’’, koju svugdje nosi sa sobom. U stihovima te pjesme satkane su uspomene na mladost i ljubav koje liječe njegovu slomljenu dušu.
‘’Mnogi su me napustili. Nisu znali kako mi prići, razgovarati i saslušati me. Pravi prijatelji iz Udruge Latice ostali su i danas uz mene. Zato je važno imati prijatelje. Oni mi daju snagu, nadu i oslonac.’’
Utočište mu je pružila i gospođa Barica, prigrlivši Krešu kao člana obitelji. Izgradili su odnos pun poštovanja i zahvalnosti. Krešo rado pomaže u vrtu i domaćinstvu.
Krešo svakodnevno pješači od Starigrada do Koprivnice. Hodanje na njega djeluje opuštajuće. Ispunjava ga crtanje, čitanje stripova i gledanje filmova o Gospodaru prstenova i Mister Beanu, kojima se od srca nasmije.
Unatoč problemima, Krešo je razvio veliku empatiju. Blag i obziran prema drugima, često tuđe brige stavlja na prvo mjesto, posebno ljudi do kojih mu je stalo, spreman svima pokloniti svoj topli osmjeh.
